DEVOJKA SA PRLJAVIM STOPALIMA

"Samir Omerčić (1968, Pula)

Nakon mnogih putovanja skrasio se 1992. u Amsterdamu; studirao je na akademiji u Hagu, odsek za filmi; od 2024. živi u Puli.

Djevojka sa prljavim stopalima prva je njegova knjiga – zbirka priča u kojoj se dosta putuje, u kojoj je manje važno gde, a mnogo važnije kako putovati.

„Fatima-Zara se zaključala u sobu kad je čula da sam ispred kuće, a zbog nje sam ustvari došao u posjetu, i nije izbivala tokom cijele večeri. Pozdravio sam se s dijelom familije koji je bio prisutan. Tu su bile dvije njezine kćeri, Giovara koja je izrasla u pravu ljepoticu. Blan-che, najmlađa kćer, me je gledala pomalo sumnjičavo, no i ona je bila slatka i ljepuškasta na svoj način. Najstarija, zvana Ludrid, koje se najbolje sjećam, bila je odsutna jer je studirala pravo u Dar-el-Beidi. Nikad nisi dovoljno star da te ne sude po izgledu, a Madame Sim-plicia, njihova nona, morala je biti jako stara. Podsjetili su je tko sam i pri spomenu moje titule lagano se naklonila.
Serviran je tajine koji je pripravila nona, a ja sam zauzvrat blagoslovio večeru. Promrmljao sam molitvu tako da je ni sam Bog ne razumije. Bila je stara, Madame Simplicia, i kako veli Giovara, većinu svog života bila je respektabilna.
U njezinim godinama ona više nije odgovorna nikome. Pojede malo sira i popije čašu crnog vina, prestala je s pušenjem i završila radove na zubima. Oblači se samo u bijelo kao talijan-ske patrone.
Fatima-Zara mi je jednom pričala sa entuzijazmom o akademskim pobjedama svoje najsta-rije kćeri Ludrid, ali i o Giovari. Cijela zapadna obala Afrike bila je zaslijepljena njezinom ljepotom. Blanche, ne baš tako graciozna, ali ljupka na svoj način, namrštena, prekrštenih ruku, gledala je u stranu.
Izašao sam s Giovarom, dok je Blanche nešto mrmljala. Tražeći vanjska vrata završili smo u atrijumu. Madame Simplicia je stajala na balkonu i poskrivečki pušila, a sa strane se smjestio građevinski materijal. Uvalio sam Giovaru u kariolu, udobno je smjestio. Uzeo sam kari-olu za ručke i pogurao. Iskrali smo se iz atrijuma i poslije njihove kuće ostao je samo svjetionik koji je šarao snopom svjetlosti.“
Djevojka sa prljavim stopalima"