Glavni junak prve priče je barokni slikar Tripo Kokolja (Perast 1661. – Korčula 1713.) koji je naslikao Gospu od Škrpjela. Biva prinuđen napustiti rodni grad i odlazi u Korčulu gdje oslikava svod crkve Svih Svetih (pripada istoimenoj najstarijoj bratovštini iz 1301. godine). Paralelna radnja upoznaje nas s drugim protagonistom, onim iz 21. vijeka. To je pripovjedač, 40-godišnji Ivan, povjesničar umjetnosti, koji za potrebe pisanja doktorskog rada o Kokolji boravi u Korčuli. Njegov susret s Korčulom spisateljica Olivera Skoko izvanredno približava čitateljima, kao sredozemni lokalitet oblikovan umijećem domaćih majstora, pod utjecajem povijesnih mijena i umjetničkih stilova, stvorio je svojevrsnu kulturu života i bitno utjecao na osobine ljudi koji su ga stvarali. Ivan upoznaje u Korčuli korčulanski hedonizam: ukus domaćih delicija preko poljupca, miris? konoba, čari tradicionalnih fešti, a uporedo provodi vrijeme u crkvi Svih Svetih, pokušavajući razaznati Kokoljin slikarski i životni đir. O romanu Olivere Skoko piše Zrenjaninski internetski portal na kojemu prije dva dana Gradska Narodna biblioteka Korčulanski Đir svrstava u najčitanije naslove.