Aksentijević svog Emila Hubača upisuje u tradiciju književnih odlazaka, premda je reč o posve atipičnom i putovanju i junaku. Začudan je to romaneskni svet, ali nedvojbeno prepoznajemo odnose moći na kom počiva, političko i socijalno nasilje koje ga oblikuje, odstupnice za koje pojedinac nastoji da se grčevito drži. Hubač se kreće kroz političke mitologije koje su oblikovale državu, porodicu i pojedinca. I kreće se između ličnog i kolektivnog, privatnog i javnog, sećanja i lažnih uspomena, utopijskog i distopijskog, apatridstva i pripadanja, centra i periferije, delanja i pasivnosti. Ovi tenzični suodnosi zaptiveni su u pregnantan jezički izraz, čija precizna izvedba ima hipnotički efekat. Bildungs je ovo i pojedinca, precizno određenog generacijskog habitusa, koji i dobija svoj literarni glas u Tesnoj zemlji, ali i političkih ideja i projekata. U konačnici, suočeni smo sa resantimanom Hubačeve unutrašnje republike, nulte tačke delanja. Sa te tačke, pak, Aksentijevićeva Tesna zemlja postavlja nam pitanja uslova i mogućnosti imaginiranja zajedništva i solidarnosti danas i ovde, izmičući nam ugodnost samorazumljivosti tog ovde i mi. - Žarka Svirčev
Distopija odlaska iz teskobne zemlje koja se raspada uz prtljag porodičnih trauma. Fikcionalno pisanje preko mape dokumentarizma, egzilantske proze i intimne memorije. Pogled u istorijsku tragediju posleratne generacije koja ne rekonstruiše već stvara svoju predstavu na temelju svedočanstava koje smatra pouzdanim i oseća kao bliska i uz pripomoć poneke žanrovske matrice. Inicijalna proza koja je izrasla iz poezije otpora i preispitivanja ispoljivši se kao modernistički narativ kome su introspekcija i atmosferičnost bliži od dramaturgije događaja. Tesna zemlja je roman koji polazi od fenomena dezintegracije i poraza da bi tokom kretanja (koje je isto što i nemirenje, kao i potraga) otkrio šire vidike tog prinudnog izmeštanja. -
Saša Ćirić