Obrazujući ovu knjigu od tri odvojene narativne celine od kojih je središnja, koja joj je pozajmila naslov, najobimnija i sadržinski najrazvijenija, Mirko Mladenović je pokušao da istorijske i mitske tematske obrasce proveri u novom ključu. On je, pripovedajući o snazi vere i istinitosti i čistoti ljubavi, sa jakom moralnom poentom, u parafrazi povišenog arhaizovanog stila, poučno i patetično, pokušao da doznači kako je volja božja veće čudo od života i da je, kako piše u „Poslanici Korićanima“ apostola Pavla, ljubav emanacija božje tvoračke promisli i sile. Ljubav pred vratima Rima Mirka Mladenovića ide u red onih knjiga mlađih autora koje valja prihvatati sa simpatijom za njenu nesvakdašnju utilitarnu ambiciju, ali i sa uverenjem da se uzvišeni ideali verske tolerancije i ljubavi prema bližnjima, sasvim prirodno stane u slikovitim i poučnim pričama, kakve se u ovoj knjizi nude.
