Često se pitamo zašto mi, i pored toliko bogate istorije, nemamo nacionalnih junaka iz ranijih perioda. Zar imena junaka sa Kosova ne mogu biti jednaka imenima saskih hajduka, kad je i jedne i druge narod odabrao iz mora istorijskih zbivanja i sačuvao ih do danas? Današnjeg čitaoca ta vrsta legende ne pleni kao nekad. U mašti savremenog dečaka ne nalaze se vile i aždaje, nego Turci. Zato su potrebni junaci da ih tuku, i to ranjivi, smrtni junaci, za čiji se život može strepiti.
Takvu priču pokušao sam da ponudim našoj omladini pišući ovo delo. Malo će se šta naći u njoj iz starih narodnih predanja. Ličnosti imaju one karakterne osobine koje im je narodni pevač dao, a stavljene su u središte istorijskih zbivanja između Maričke i Kosovske bitke. Na taj način Miloš Obilić i vitezi koji ga po predanju prate dobili su realni ambijent u kome se kreću i delaju – postali su živi ljudi.
