"Mnoge priče počinju opisom karakterističnog šarma malih gradova. Grad u kom sam rastao je, moguće, imao neki šarm, ne znam koliko karakterističan. Možda sam zaboravio.. Palanka k’o palanka, makar u vrijeme mog odrastanja. Palanka koja je tekla kolotečinu. A i ta palanka tad je bia velegrad za isti taj grad kasnije. Grad čine ljudi.
U „gradu“ je ruralna svijest postala dominantna pa ne ispunjava elementarni uslov taj prostor da bi se tretirao kao grad. A nekad jeste, ispunjavao taj uslov. Bio je to grad, u provinciji. Istine radi ima malih gradova sa šarmom karakterističnim. Plzen je takav grad. U Plzenu sam boravio jedne zime, baš onda kad su se civilizovano odvojile Češka i Slovačka. Pa i u Vojvodini ti gradovi neki, imaju taj karakterističan šarm. Oni mali kao Titel, a pogotovo oni veći, kao što je Sombor.
„Karakteristični šarm malih gradova..“ Ekvivalentno zakonu malih brojeva.. ili ne? I u karakterističnom šarmu malih gradova prošlost je jedino izvjesna. I nepromjenjiva je. Štivo je ovo, u većini, o prošlosti jednoj. O prošlosti jednoj, socijalnoj, individualnoj.
Nije „portret umetnika u mladosti“. Štivo je ovo o prošlosti jednoj sociološkoj, psihološkoj. O prošlosti ambijentalnoj pogotovo. Filmskoj prošlosti. O prošlosti svakovrsnoj."