U knjizi Emira Kusturice Kad mrtve duše marširaju postavljaju se neka od osnovnih pitanja našeg vremena. Njene teme predstavljaju ilustracije osnovnog stava koji se razgranavao u različitim pravcima i sadržajima, da bi − pojavivši se u obliku knjige – postale deo polimorfnog kulturno-političkog eseja. To bi bila njena žanrovska odrednica, jer je knjiga sastavljena od raznorodnih sadržaja.
Kao prvi utisak, pojavljuje se zanimljivost pripovedanja, koja se ogleda u promeni teme, motiva i izraza; kao drugi utisak, naznačuje se da raznorodni rukavci vode ka jednom ishodištu, koje otkriva angažovanu suštinu knjige. Umetnik stoji naspram sveta: njegova opažanja stvaraju luk između njega i čitaoca, kao i između sveta i čitaoca.
Središnja tema Kusturičinih razmišljanja je četvrta tehnološka revolucija. Ona se poima kao ideja koja će, u izvesnom smislu, tehnički izazvati preobražaj ljudskog postojanja do samog njegovog ukidanja.
Iz pogovora Milo Lompara