Potresna je slika života dece u logoru koje obilaze koljači gledajući cinično svoj „budući” posao i razgovaraju sa dečacima, sadistički uživajući u njihovom strahu kada ih vide, jer znaju ko su i šta je pred njima. Deca su bila sakupljena od Srema do Kozare, iz Like, Banije, Korduna, delova Bosanske Krajine i drugih okupiranih srpskih teritorija od strane NDH. Jasenovac i Stara Gradiška nisu bili jedini dečiji logori; pored njih ustanovljeni su Metajna na Pagu, Mlaka, Jadovno... Ovo su mesta gde su prekinuta detinjstva srpske dece, u kojima su iznenada odrasli osetivši zlo, ali da osim osećanja zla nisu bili svesni svoje nagle starosti i gde su ubijana na manijakalni način – klanjem, davljenjem rukama, batinanjem ili ako su sasvim mala razbijanjem glava o zid, drvo ili tle. Dr Nikola Nikolić, izdvojio je Jera Maričića kao najokrutnijeg zločinca koji se po svemu izdvajao prilikom umorstva te nevine dece. Zato je knjiga Nikole Nikolića SVEDOČANSTVO KOJE NE MOŽE DA SE IGNORIŠE.