Stepskog vuka Hese je napisao 1927. godine. U toj biografiji duše svaka ličnost je odraz jednog od sukoba autora sa samim sobom, kao ogledalo neprikrivenog razdora i pometnje u samopoimanju. Ime glavnog junaka- Hari Haler jasno je obilježje, dovoljno za indentifikaciju. Hari Haler ima mnogo toga zajedničkog sa Heseom. Sam je Hese kao izdavač rukopisa o izlaganjima Harija Halera, primijetio sljedeće: "Ove zabilješke, bez obzira do koje mjere počivaju na stvarnim doživljajima, predstavljaju saznanje da se velike bolesti našega vremena ne mogu savladati na taj način što ćemo ih zaobići i uljepšati, to je pokušaj da sama bolest bude predmet izlaganja." Celokupno pripovjedačko djelo Hermana Hesea je autobiografsko, ali sa jednim posebnim obilježjem. Sam Hese je rekao da su to "biografske duše". Doživljaji su uglavnom plod mašte ali ne u smislu proizvoljnog izmišljanja, već kao pokušaj da se duboko doživljavani duševni tokovi prikažu kao vidljiva zbivanja. Tako je Heseovo kazivanje, s jedne strane, vezano za stvarnost koja je formirana u vremenu, a s druge za nevidljivu i neoformljenu strvarnost koja ne zna za vrijeme…