Jedan od najvećih ruskih pisaca i vizionara, ne-izmerno je uticao na razvoj moderne svetske književnosti. Hamsun, Kafka, Selin, Fante, Bora Stanković, Bukovski, Tomas Bernhard, samo su neki od pisaca kojima je Dostojevski bio uzor. U proleće 1849. godine Dostojevski je uhapšen i osuđen na smrt, da bi pred samo pogubljenje bio pomilovan i poslat na robiju. Neposredno pred hapšenje objavio je novelu Bele noći i radio na romanu Njetočka Nezvanova.
Poniženi i uvređeni (1861) prvi je u nizu od šest velikih romana Dostojevskog napisanih u poslednje dve decenije njegovog života. Usledili su Zločin i kazna (1866), Idiot (1868), Zli dusi (1871-72), Mladić (1875) i Braća Karamazovi (1879-80). Dostojevski je počeo da piše Ponižene i uvređene još u Sibiru, pre povratka u Petrograd krajem 1859. godine; pisao ih paralelno sa Zapisima iz mrtvog doma (1862), potresnom svedočanstvu o četiri godine koje je proveo na robiji. U romanu su vidljivi tragovi Belih noći i Njetočke Nezvanove (Neli ima nešto od devojčice Njetočke, a Nataša se može povezati sa Nastjenjkom iz Belih noći, u situaciji gde su dva glavna muška lika zaljubljena u nju). Demonski lik kneza Val-kovskog jedan je od najmračnijih u opusu Dostojevskog i oštro se izdvaja od većine ostalih likova. Nataša, glavni lik u romanu, među najlepšim ženskim likovima koje je stvorio Dostojevski, podseća malo na Puškinovu Tatjanu u Evgeniju Onjeginu. Ali i ostali ženski likovi, od Natašine majke, Ane Andrejevne, koja kao da je izašla iz drevnih ruskih skaski, pa preko detinje čistih likova Katje Fjodorovne i Aleksandre Semjonovne, do male Neli i sluškinje Mavre, dominiraju romanom. Ovo je sedmi u nizu novih prevoda Dostojevskog objavljenih u izdavačkoj kući LOM (Zapisi iz mrtvog doma, Kockar, Bele noći, Krotka, Slabo srce, Njetočka i Katja).