Giuseppe Verdi: Otello
Zbor i orkestar milanske Scale
Dirigent: Carlos Kleiber
Glavne uloge: Placido Domingo, Mirella Freni, Piero Cappuccilli
Spoj Shakespearea, Boita i Verdija dao je maha nesvakidašnjim očekivanjima. Dugo prije nego će Verdi završiti svoju zadnju partituru, pjevači su se jagmili za čast uloge Otella. Isto se događa i danas, jer role venecijanskog Maura, Desdemone ili Jaga predstavljaju veliki izazov za sve operne izvođače. Dobrih 16 godina nakon Aide, kada je Verdi imao već gotovo 74 godine, u milanskoj Scali je 5. veljače 1887. prikazana dugo očekivana praizvedba, koju su dnevne novine već danima prije nagovještavale kao jedan od velikih događaja stoljeća. Kako stoji u kronikama, nakon završnog akorda nastupila je grobna tišina koju se nitko nije usudio prekinuti, dok netko nije poviknuo: “Evviva Verdi!“, nakon čega su počele gromoglasne ovacije. Verdi je odbio izaći na pozornicu, odvezavši se u kočiji i sakrivši u svojoj hotelskoj sobi
