Odjezd nam stvara pokret: pokret u kome se čita njegovo značenje. Pokušavamo da razumemo o čemu se radi, šta znači odlazak, šta je bilo uzrok promeni. Dok piše o preseljenju, napuštanju, egzilu, putovanju, kao i o sećanju, pamćenju, tradiciji, prekidu između ljubavnika i posmatranju tih dešavanja, Borjen koristi prirodni sled u jeziku, koristi forme obraćanja, pisma, poslanice, i otvara ih iznova, omogućava nam novi fokus putem koga sada vidimo drugačije: zastajemo i gledamo, opet se krećemo.
– Maša Tomanović
Odjednom se na sve spusti sablja kiše
nigdje krošnje, strehe niti pribježišta
samo vlaga, kal, staza puna lišća
i silna voda polegla kao lijeska
V. B. Borjen i svojim pseudonimom nudi nam bajronovski lutalački duh prosijan kroz modernu markesovsku kišnu osamu. Nudi nam pažljivo osmišljene/izmišljene/domišljene riječi vlastitoga jezika (i drugih vlastitih jezika!), kroz koji prolazi kao kroz kišom potopljeno žitno polje: poneka će ga nahraniti u budućoj pjesmi (U ustima vjetar i jezik / u jeziku gvožđe), poneka ubosti do srca (neka!), a najčešće će ga nagraditi blatnjavim stopalima preko polja na koje pada sablja kiše i izaziva porculansku bol – tog polja koje (još) nije život – jer nije život što i polje preći. V. B. Borjen je cijelim svojim umjetničkim bićem, što uključuje razne vrste izražaja, a ponajviše slikanje i pisanje, kao ona Borgesova ptica koja leti s glavom okrenutom unazad – jer želi vidjeti ne kuda ide nego odakle je došla.
– Ferida Duraković
