Prema Schopenhaueru vrhunska poezija „ne izražava pojave, već bit pojava”.
Formalno je glavna odlika poezije; poseban sklad, smještaj, samoglasnika i suglasnika, naglašenih i nenaglašenih slogova, cezura i ritma, vanjskog sazvučja riječi i rečenice, vezanog i slobodnog stiha.Velik broj pjesnika piše formalizirano, ulaže silan trud da ne govori direktno. Govore preko nečeg i nekog koristeći metafore, asocijacije, teške forme. Ratka Kukuljica u svojoj zbirci “Pjesma za tebe” koju možemo nazvati intimno pjesmopjevanje osvaja jednostavnim lijekom i utjehom koji najčešće tražimo u poeziji. Učenost, intelektualizam, zamršenost, najčešće nas otjeraju u strahu od nerazumijevanja. Ratka osvaja jednostavnošću stiha koji je naoko lagan ali kad uklonimo strah i slijedimo emociju pred nama se pojavljuje dubina i širina pjesničke duše. Za autoricu pisanje nije pomodno, nije poza, nešto trenutno. Pisanje je njen način da se iskaže. Kad čovjek kroz stih iskaže svoje najdublje; ljubav, strah,nedostajanje, možemo samo reći “Bravo, evo pjesnika!” Kako je rekao veliki A.B.Šimić “...pjevam život svoj i život vaš i život sviju stvari...”
