Četvrta sednica CKSKJ, 1. jula 1966. na Brionima, označila je prelomni trenutak u istoriji druge Jugoslavije. Na sednici je politički likvidiran Aleksandar Ranković, uz Edvarda Kardelja najbliži saradnik Josipa Broza Tita. Ranković je uklonjen pod optužbom da je navodno organizovao ozvučenje i prisluškivanje Tita i drugih rukovodilaca, da se, zaverenički i pučistički, borio za vlast i mesto Titovog naslednika na položaju države. Proglašen je krivim za zloupotrebu Službe državne bezbednosti, formiranje frakcijske grupe koja je sprečila razvoj samoupravljanja i demokratizaciju jugoslovenskog društva.
Ovom knjigom vraćamo se Aleksandru Rankoviću i Brionskom plenumu iako je od njega prošlo već gotovo osam decenija.
Zašto?
Zato što je ta smena bila veoma značajna, važna za budućnost Jugoslavije.
Zato što gotovo tek sada istoričari i politički analitičari prepoznaju šta se sve i kako odigralo.
Zato što su ta saznanja ogledalo u kojem se dobro vide i prepoznaju činjenice i akteri, a to daje novu sliku i dimenziju „slučaju Ranković“ i tom spektakularnom i neočekivanom partijskom činu, koji se zbio na izolovanom ostrvu na vrhu Jadrana.
Jednostavno: istina je drugačija.