Kada sam prvi put ugledao mjesto na kojem ću napraviti svoj povrtnjak, ostao sam zapanjen. Bio je to jedan posve novi svijet. Ljudi su posvuda sretno nešto kopali, sadili i zabavljali se. Djeca su se igrala među povrćem, stari ljudi u tišini obrađivali svoje komade vrta, neki su se odmarali sjedeći pred svojim spremištima za alat, a neki kuhali čaj na plinskim kuhalima. Između ostalih, bilo je tu mladih parova, djece iz obližnje škole i jedna skupina samohranih majki.
Obitelj i ja ubrzo smo shvatili da imati povrtnjak ne znači samo uzgajati povrće - bio je to jedan drukčiji način života. Što smo mu se više predali, postajao je sve uzbudljiviji. Stekli smo nove prijatelje, saznali neke nove tajne uzgoja biljaka, zainteresirali smo se za organski uzgoj, boravili u prirodi i smanjili izdatke za hranu zbog plodova koje smo sami uzgojili.
Kao da to nije bilo dovoljno pa smo ubrzo shvatili da je povrtnjak carstvo raznih životinja. Nitko od nas nije sretan kad u povrtnjaku ugleda puževe, ptice i ostale nametnike, ali ima nešto posebno kada izbliza možete vidjeti lisice, jazavce, zečeve, poljske miševe, žabe i guštere.
